Da bismo nas malo stavili u kontekst, prije nego što uđem u detalje, želio bih razgovarati o Voyager 1, doslovno predmet koji je napravilo ljudsko biće koje je uspjelo putovati najdalje u cijeloj povijesti. Doslovno govorimo o sondi koja se danas nalazi na tački koja se nalazi oko 21.000 milijarda kilometara daleko od Zemlje, što znači da je ovaj uređaj izvan Sunčevog sistema.
Ulazeći u malo više detalja o karakteristikama projekta, reći ću vam da je to lansiran je u svemir 1977 kao dio jedne od onih slavnih i, danas već starih misija NASA. Ideja koja je postojala nakon stvaranja Voyagera 1 nije bila ništa drugo doli ideja uspijevaju locirati i proučiti granice Sunčevog sistema, isto što je još 2014. godine otkriveno da je uspio putovati izvan granica obilježavanja heliosfere, regija koja se prostire izvan Plutona.
Slijedeći specifikacije s kojima je u to vrijeme izgrađen Voyager 1, govorimo o artefaktu opremljenom a plutonijumska baterija što teoretski znači treba nastaviti s radom do 2025. godine, u tom će trenutku prestati slati podatke. Kao detalj, u to vrijeme bio je obdaren zlatnim diskovima koji su sadržavali zvukove i slike života na Zemlji, kako se očekivalo, tako da bi, u slučaju da ga zarobi ili presretne neka vrsta života, mogli vidjeti da postoji inteligentan život na zemlji.
Voyager 1 bila je misija koju je stvorila NASA, gdje je agencija došla na ideju da proučava vanjske tokove Sunčevog sustava
Jedan od Loše tačke misije nalazimo u svojstvu koje su znanstvenici i inženjeri povezani s projektom do sada morali kontaktirati i biti u mogućnosti komunicirati s Voyagerom 1, što je daljnja sonda putovala, potreba za radom s mnogo snažnijom i efikasnijom opremom za kontakt s tim je postajalo sve potrebnije. Ovaj problem je doslovno doveo do činjenice da je praktično od 1980. njegova četiri sekundarna potisnika nisu mogla biti aktivirana, posebno oni koji su zaduženi za korekciju putanje. Nakon sveg ovog vremena, kako je izvijestila sama NASA, njihovi inženjeri su ih uspjeli aktivirati a osim toga, uspjeli su potvrditi da savršeno rade.
Ova akcija izvedena je prošlog utorka, u to vrijeme je iz NASA-e pokrenut signal svemirskoj sondi. Zamislite šta bi moglo proći kroz glavu svih odgovornih koji rade na ovom povijesnom projektu dok čekaju ništa manje 19 sata i 35 minuta sve dok ta poruka nije stigla do sonde i ostalog 19 sata i 35 minuta sve dok nije bilo moguće presresti verifikacijsku poruku koju je sonda potvrdila potisnici su se aktivirali u impulsima od 10 milisekundi.
Zahvaljujući aktiviranju potisnika za korekciju putanje, Voyager 1 moći će nastaviti putovati još 2-3 godine
Kao što je naznačeno Todd brijač, jednog od inženjera koji još uvijek rade na ovom NASA-inom projektu, taj trenutak je bio zaista uzbudljiv i za njega i za sve njegove kolege od prije godina Voyager 1 se doslovno oslanja na svoje primarne potisnike radi pravilne orijentacije i tako moći nastaviti komunikaciju sa Zemljom. Nakon svih ovih godina, što je i logično i što se i moglo očekivati, ovi motori gube na efikasnosti.
Zahvaljujući aktiviranju potisnika za korekciju putanje, koji ne koriste se više od 37 godina, konkretno upravo kad sonda stigne do Saturna, dobit će produžiti život Voyagera 1 za dvije do tri godine prije nego što njegovi termoelektrični radioizotopski generatori konačno više nisu u stanju generirati dovoljno snage da bi sonda mogla nastaviti svoju svemirsku misiju.
Više informacija: Ars Technica