Wargaming se godinama relativno ugodno osjeća unutar vlastitog ekosistema. World of Tanks je davno pronašao formulu koja i dalje funkcionira, hvaleći se ogromnom zajednicom i vrlo prepoznatljivim identitetom. Upravo zato je iznenađujuće da World of Tanks: HEAT nije tradicionalni nastavak ili jednostavna vizualna evolucija, već prilično agresivan pokušaj da se franšiza dovede u domen modernih herojskih pucačina. I da, poređenja s Overwatchom, Apex Legendsom ili čak nekim nedavnim Call of Duty modovima nastaju praktično od prve minute.
Ideja možda zvuči čudno na papiru. Tenkovi sa posebnim sposobnostima, likovi sa definiranim ulogama, brže borbe i mnogo više arkadni osjećaj nego klasični World of Tanks. Zanimljivo je da funkcioniše mnogo bolje nego što se činilo kada je najavljeno.
Ovo nije revolucija u žanru, niti sljedeći kompetitivni fenomen, ali je iznenađujuće solidan eksperiment koji uspijeva postići razumnu ravnotežu između pristupačnosti, spektakularnosti i taktičke dubine.
Promjena smjera
Prvi utisak koji HEAT ostavlja je da je Wargaming savršeno razumio jedan od glavnih problema u privlačenju novih igrača. Originalni World of Tanks ostaje fascinantna igra za one koji uđu u njen ritam, ali je ujedno i spora, zahtjevna i negostoljubiva prema novim igračima.
Mečevi su kraći, mape su dizajnirane da generiraju stalne sukobe, a ukupni tempo mnogo više podsjeća na modernu pucačinu nego na simulator borbe lakih oklopnih vozila. Zastoji praktično ne postoje, a na ekranu se uvijek nešto dešava.
To ne znači da je strategija nestala. Upravljanje pozicijama, korištenje zaštite od rizika i razumijevanje kada treba gurati ili povući se i dalje su važni. Razlika je u tome što se sada sve događa mnogo bržim tempom.
Rezultat je mnogo neposrednija i spektakularnija igra, iako također gubi dio osobnosti koja je tradicionalni World of Tanks činila posebnim.
Raznovrsni agenti, neki bolji, neki lošiji
Najveća nova karakteristika su Agenti. Svaki od njih pripada određenoj ulozi i ima jedinstvene sposobnosti koje značajno mijenjaju igru. Postoje obrambeni profili, specijalisti za štetu i opcije više usmjerene na podršku ili kontrolu područja.
Dobra vijest je da ove sposobnosti ne izgledaju kao jednostavan površinski sloj postavljen preko tenkova.
Tokom mečeva, oni stvaraju zanimljive situacije, forsiraju koordinaciju tima i dodaju taktičku dimenziju koju originalni World of Tanks nikada nije imao. Neki susreti na kraju izgledaju kao mješavina oklopnog ratovanja i futurističke herojske pucačine, nešto što je na papiru zvučalo smiješno, ali u praksi ima savršenog smisla.
Manje pozitivan aspekt je to što i dalje postoje očigledne neravnoteže između likova. Neki agenti imaju previše svestrane alate, dok se drugi, čini se, mnogo više oslanjaju na sastav tima kako bi bili zaista efikasni.
Tehnička stabilnost
Wargaming je razvio projekat na novoj, vlasničkoj tehnološkoj osnovi, a to je posebno primjetno u fluidnosti akcije i ukupnom vizualnom kvalitetu. Okruženja su mnogo detaljnija, efekti uništenja su spektakularni, a eksplozije prenose osjećaj težine koji savršeno odgovara vrsti borbe koju igra nudi.
Tenkovi ostaju prave zvijezde i rekreirani su s izvrsnim nivoom detalja. Čak i kada umjetnička režija uzme malo futurističkih sloboda, nikada ne gubite osjećaj pilotiranja ogromnih i opasnih mašina.
Nadalje, performanse djeluju prilično stabilno čak i tokom najhaotičnijih susreta, što je posebno važno u igri u kojoj projektili, sposobnosti i eksplozije neprestano lete po ekranu. Nije riječ o grafičkom čudu koje će redefinirati generaciju, ali je vizualno uglađen proizvod.
To je i dalje igra s tenkovima
Mnogi spin-offovi propadaju jer se previše trude oponašati trenutne trendove i na kraju gube svoj identitet. Wargaming je preuzeo taj rizik, ali srećom nije prešao granicu.
Ispod svih specijalnih sposobnosti ostaje sloj borbe zasnovan na oklopu, pozicioniranju i čitanju terena koji se direktno povezuje s originalnom franšizom.
- Uticaji i dalje imaju težinu.
- Loša pokrivenost znači loše rezultate.
- Izlaganje sebe nije opcija.
Još je u izgradnji.
Ono što HEAT i dalje pomalo podsjeća na nedovršeni rad jeste količina dostupnog sadržaja. Igra se pokreće s osam operatera, petnaest vozila, nekoliko kompetitivnih modova i nekoliko prilično raznolikih mapa. Na papiru, to nije loše, posebno s obzirom na to da se radi o nedavno objavljenoj besplatnoj igri.
Ukupna struktura je zabavna satima, ali i dalje ne dostiže nivo raznolikosti koji nude drugi etablirani konkurenti u žanru. Jasno je da se Wargaming kladi na model stalnog rasta kroz sezone i ažuriranja, tako da će se ovaj problem vjerovatno smanjiti tokom vremena.
Još jedan aspekt koji vrijedi posmatrati s određenim oprezom je ekonomski model. Wargaming govori o filozofiji "besplatne pobjede" zasnovanoj prvenstveno na kozmetičkim predmetima, opcionalnom napredovanju i borbenim propusnicama. Na papiru, to zvuči razumno i nema nikakvih posebno alarmantnih znakova tokom prvih nekoliko sati, ali igre-kao-usluga često otkrivaju svoje prave namjere nekoliko mjeseci nakon lansiranja.
Konačno mišljenje
World of Tanks: HEAT je imao sve sastojke da postane jedan od onih čudnih eksperimenata koje niko nije tražio, a koji na kraju nestanu nakon nekoliko mjeseci. Iznenađujuće je da je Wargaming uspio izgraditi nešto mnogo zanimljivije nego što se očekivalo.
Spoj herojske pucačine i borbe u oklopu funkcioniše. Mečevi su brzi, sistem agenata dodaje pravu raznolikost, a tehnički aspekti su vrlo solidni. Istovremeno , i dalje postoje očigledni disbalansi, određeni nedostatak sadržaja i neke nepoznanice vezane za buduću monetizaciju.
Ne dostiže dubinu klasičnog World of Tanks-a, niti redefiniše žanr multiplayera, ali to i ne pokušava. Njegov cilj je da ponudi bržu, pristupačniju i spektakularniju verziju tenkovske borbe, i u tom pogledu prilično dobro uspijeva.