Jedan od velikih problema koji se čini da danas društvo leži upravo u njegovom rastu i u tome kako to možemo postići svaki od njegovih pojedinaca pokriva svoje osnovne potrebe. Ako ostavimo po strani način na koji ćemo u ne tako dalekoj budućnosti nahraniti toliko miliona ljudi, istina je da, prije ovog pitanja, moramo razmisliti o tome kako dobijte vodu za piće u velikim količinama na mnogo čišći i sigurniji način za sve.
Imajući ovo na umu, danas želim razgovarati s vama o tome aqua web, novi sistem koji je dizajnirao tim stručnjaka iz NexLoop i da će se koristiti za dobivanje vode na puno prirodniji način, odnosno koristiti će se za zadržavanje kišnice, pa čak i vlage prisutne u okolini da bi se kasnije moglo njome upravljati u tretmanu i stvaranju onih poznatih urbanih usjevi koji se tako često čine 'modom' u svim velikim gradovima svijeta.
AquaWeb je projekat koji je kreirala i finansirala kompanija NexLoop
Osobno moram priznati da mi je ovakav projekt privukao pažnju jer sam čvrsto ona osoba koja misli da su projekti poput AquaWeba ono što trebamo kao društvo nastaviti rasti na mnogo održiviji način. Može se činiti da u tu svrhu postoje mnoga polja koja hitno trebaju promjenu, iako moramo početi s nečim i, nikad se ne zna može li tehnologija poput one predstavljene u ovom projektu poslužiti drugoj vrsti svrhe.
Što se tiče samog projekta, prije nastavka recite vam da su njegovi tvorci nagrađeni Zrak nade 2017 zahvaljujući činjenici da to, ili barem tako najavljuju ljudi zaduženi za projekat, nadahnut je načinom na koji priroda uspijeva zadržati svježu vodu, posebno u načinu na koji različita živa bića rade ovu vrstu posla, poput pčela, gljivica, biljaka, pa čak i pauka.
AquaWeb je inspirisan načinom na koji živa bića prikupljaju, čuvaju i prevoze vodu
Ideja koju su imali u NexLoopu bila je da pomno pogledaju kako su određena bića prisutna u prirodi mogla na jednostavan način dobiti svježu vodu. Prvo na što su odlučili usmjeriti studiju bilo je to način na koji pauci tkaju svoje mreže da upije vodu iz magle. Jednom kad su ponovili ovaj korak, usredotočili su se na mogućnost dizajniranja sistema sposobnog za masovno skladištenje sve ove vode, u kom trenutku su bili inspirisani kako određene biljke, poput mlevena anemona, mogu se oduprijeti suši.
Jednom kad je bilo moguće znati kako hvatati vodu i skladištiti je u velikim količinama, bilo je vrijeme da razmislimo o tome kako je efikasno raspodijeliti i zbog toga je tim odlučio biti nadahnut načinom na koji mikorizne gljive sposobni su za transport vode i hranjivih sastojaka do svih vrsta u blizini svog mjesta kojima su potrebne.
Da bi se finalizirao i konačno oblikovao AquaWeb, bilo je vrijeme da se projektu pruži čvrsta struktura, nakon čega se tražio i predložio veliki broj mogućih rješenja, iako se jednoglasno cijeli tim konačno odlučio za rješenje slično u konceptu i struktura kako pčele oni stvaraju vlastite saće zbog efikasnosti ovih šesterokutnih oblika, kao i zbog modularnog dizajna.
Zahvaljujući uniji svih ovih arhitektura, već prisutnih u prirodi, postignuto je da AquaWeb može biti održivo rješenje velikog problema koji danas imaju praktično svi naši gradovi u vezi s korištenjem i trošenjem energije, posebno ako uzmemo u obzir ono što nekoliko objavljenih studija kaže da će do 2050. godine na Zemlji živjeti 9.000 miliona ljudi, od kojih će 7 od 10 živjeti u urbanim područjima.