Da bismo nas malo stavili u kontekst, prije nego što uđem u detalje, želio bih razgovarati o Voyager 1, doslovno objekt koji je napravilo ljudsko biće koje je uspjelo putovati najdalje u cijeloj povijesti. Doslovno govorimo o sondi koja se danas nalazi na točki koja se nalazi oko 21.000 milijuna kilometara daleko od Zemlje, što znači da je ovaj uređaj izvan čak i Sunčevog sustava.
Ulazeći u malo više detalja o karakteristikama projekta, reći ću vam da je to lansiran je u svemir 1977. godine kao dio jedne od onih slavnih i danas već starih misija NASA. Ideja koja je postojala nakon stvaranja Voyagera 1 nije bila ništa drugo doli ideja uspijevaju locirati i proučavati granice Sunčevog sustava, isto što je još 2014. godine otkriveno da je uspio putovati izvan granica obilježavanja heliosfere, regija koja se prostire izvan Plutona.
Uzimajući u obzir specifikacije s kojima je Voyager 1 izgrađen u to vrijeme, govorimo o artefaktu opremljenom plutonijeva baterija što znači da teoretski treba nastaviti raditi do 2025. godine, u tom će trenutku prestati slati podatke. Kao detalj, u to je vrijeme bio obdaren zlatnim diskovima koji su, kako se očekivalo, sadržavali zvukove i slike života na Zemlji, tako da bi, u slučaju da ga zarobi ili presreo nekakav život, mogli vidjeti da postoji inteligentan život na zemlji.
Voyager 1 bila je misija koju je stvorila NASA, gdje je agencija došla na ideju proučavanja vanjskih tokova Sunčevog sustava
Jedan od Loše točke misije nalazimo u svojstvu koje su znanstvenici i inženjeri povezani s projektom do sada morali kontaktirati i biti u mogućnosti komunicirati s Voyagerom 1, što je daljnja sonda putovala, potreba za radom s mnogo snažnijom i učinkovitijom opremom za kontakt s njom je postajalo sve potrebnije. Taj je problem doslovno doveo do činjenice da je praktički od 1980. njegova četiri sekundarna potisnika nisu se mogla aktivirati, posebno oni koji su zaduženi za korekciju putanje. Nakon toliko vremena, kako je izvijestila sama NASA, njihovi inženjeri uspjeli su ih aktivirati i, uz to, uspjeli su potvrditi da savršeno rade.
Ova akcija provedena je prošlog utorka, u to vrijeme iz NASA-e pokrenut signal svemirskoj sondi. Zamislite što bi moglo proći kroz glavu svih odgovornih koji rade na ovom povijesnom projektu dok čekaju ništa manje od 19 sata i 35 minuta sve dok ta poruka nije stigla do sonde i drugo 19 sata i 35 minuta sve dok nije bilo moguće presresti poruku potvrde koju je sonda potvrdila potisnici su se aktivirali u impulsima od 10 milisekundi.
Zahvaljujući aktiviranju potisnika za korekciju putanje, Voyager 1 moći će nastaviti putovati još 2-3 godine
Kao što je naznačeno Todd brijač, jednog od inženjera koji još uvijek rade na ovom NASA-inom projektu, taj je trenutak zaista bio uzbudljiv i za njega i za sve njegove kolege od, prije godina, Voyager 1 se doslovno oslanja na svoje primarne potisnike radi pravilne orijentacije i tako moći nastaviti komunicirati sa Zemljom. Nakon svih ovih godina, što je i logično i što se i moglo očekivati, ovi motori gube na učinkovitosti.
Zahvaljujući aktiviranju potisnika za korekciju putanje, koji nisu korištene više od 37 godina, konkretno upravo kad je sonda došla do Saturna, hoće produžiti život Voyagera 1 za dvije do tri godine prije nego što njegovi termoelektrični radioizotopski generatori napokon više ne budu mogli generirati dovoljno snage da bi sonda mogla nastaviti svoju svemirsku misiju.
Više informacija: Ars Technica