Jedan od velikih tehnoloških problema koje današnje društvo ima, pored autonomije baterija, jest i otkrivanje neke nove tehnologije koja nam omogućuje pohraniti veću količinu podataka u znatno manjem prostoru bez gubitka ili čak povećanja brzine prijenosa podataka.
Uzimajući u obzir najnovije radove koje je predstavio Fabijan natterer, fizičar sa Švicarskog saveznog tehnološkog instituta u Lozani, očito bi to bilo puno bliže nego što mislimo zahvaljujući mogućnosti pohraniti podatke na atomskoj razini. Trenutno u atom možemo pohraniti samo 2 bita, ali ta bi se gustoća mogla povećati i do 1.000 puta, što bi nam omogućilo, na primjer, da možemo spremiti trenutni iTunes katalog na uređaju velikom poput kreditne kartice.
Poduzimaju se prvi koraci za razvoj atomskih tvrdih diskova.
Ulazeći u malo više detalja, očito i kao što sam uspio shvatiti, u prvim prototipovima ovog uređaja za pohranu je tindaliziran Holmij, kemijski element koji je vrlo pogodan za ovu vrstu zadatka jer ima mnogo elektrona sposobnih za stvaranje jakog magnetskog polja dok su smješteni u orbiti vrlo blizu središta gdje su zaštićeni izvana.
Prema grupi zaduženoj za razvoj ovog djela, danas se više od 100.000 XNUMX atoma koristi za pohranu jednog bita, pa bi nas smanjenje ove vrste potreba moglo dovesti do postizanja manjih prostora za pohranu. Imajte na umu da trenutno govorimo o tehnologiji koja još uvijek treba dugo vremena za razvoj komercijalnog proizvoda.
Više informacija: Priroda