Prema rječniku, nije potrebno ići na RAE, privatnost je "najunutarnjiji ili najdublji dio čovjekovog života, koji uključuje i njegova osjećanja, porodični život i prijateljske veze". Odlučio sam uključiti ovu definiciju jer se čini da je to već neko vrijeme, a ne Facebook i Google prikupljati naše podatke po volji, zaboravili smo koja je definicija.
Nova Opšta uredba o zaštiti podataka (GDPR) stupila je na snagu prije dvije godine. Od tog datuma, kompanije su imale dovoljno vremena da se prilagode novim propisima koji se primjenjuju na evropskom nivou od danas, 25. maja, pa stoga ne prestajemo primati e-poruke moleći nas da Pregledajmo nove uslove usluge ako ih želimo nastaviti koristiti.
Porijeklo ovog novog propisa
Većina, ako ne i sve, tehnoloških kompanija nalazi se u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje se čini da je riječ privatnost nestao iz rječnika prije nekoliko godina. Međutim, u Europskoj uniji, koja kao da ima krstaški rat protiv tehnoloških kompanija (koje su igrom slučaja uglavnom američke), ovom je pojmu uvijek pridavala veliku važnost.
Ova nova uredba rođena je djelimično na zahtjev tehnoloških kompanija, jer svaka zemlja u kojoj nudi svoje usluge ima različite propise. S novim GDPR-om sve kompanije koje pružaju usluge u Europskoj uniji moraju zasnivati se na toj regulativi ako ne žele dobiti velike novčane kazne.
To ne znači da svaka zemlja ne može kreirajte svoj aneksi ovoj novoj uredbi, aneksu koji može samo dopuniti ili detaljnije navesti novu uredbu, nikada joj proturječiti ili otkazati rad.
Šta je GDPR?
Prve evropske direktive o zaštiti podataka u elektroničkim komunikacijama sežu u sredinu 90-ih, kada je digitalno doba u koje smo postali počelo poletjeti. Bilo je potrebno ažuriranje uslova ograničiti upotrebu i pristup podacima koje kompanije mogu naplatiti od korisnika.
Kako su godine prolazile, ovi propisi, koji nisu bili grupirani, su zastarjeli, što je mnogim kompanijama omogućilo da rade s našim podacima što žele, ostavljajući etiku u pozadini kako bi postigle veću korist.
GDPR je rođen tako da imaju korisnici veća kontrola nad ličnim podacima nude ili prikupljaju kompanije, tako da im na taj način ne samo da možemo brzo i lako pristupiti, već ih možemo i izbrisati kad god žele (pravo da se zaborave) i na taj način spriječiti da nastave s širenjem naših podataka.
Pored toga, ovaj novi zakon takođe koristi kompanijama, jer im omogućava da svoje usluge nude u a okruženje veće transparentnosti i tako moći povratiti dio nepovjerenja koje su stekli posljednjih godina.
Ovaj novi propis jednako utiče i na kompanije i na institucije koji prikupljaju i koriste lične podatke građana Evropske unije, tako da bilo koja kompanija koja želi pružati usluge na evropskom teritoriju nema drugog izbora nego da se pridržava GDPR-a. Neke kompanije i aplikacije primorane su najaviti da će prestati pružati usluge u Europskoj uniji, navodeći da se tome ne mogu prilagoditi (bez navođenja razloga).
Kazne za nepoštivanje novog GDPR-a
Ovom novom uredbom kazne za kršenje GDPR-a mogu doseći 20 miliona eura ili 4% godišnjeg prihoda kompanije. Ali nisu jedini, jer se ovisno o ozbiljnosti prekršaja mogu primijeniti kazne od 2% godišnjeg bruto dohotka.
Problem je u tome što su te novčane kazne to su mala promjena za velike kompanije Poput Facebooka, na primjer, koji zarađuje puno više novca trgujući našim podacima nego pokušavajući se pridržavati ovih uvjeta. Da bismo stekli ideju koliko je GDPR važan za internetske kompanije, moramo samo vidjeti kako u Sjedinjenim Državama, a samim tim i u ostatku zemlje u kojoj tvrtka Mark Zuckerberg pruža uslugu Facebooka, kompanija ne razmišlja o tome mijenjanje uslova usluge za one jednake onima iz Evropske unije.
Kako GDPR utječe na mene?
Nova uredba nam daje digitalna prava, nešto što do sada nismo imali. Ova prava nam omogućavaju da u svakom trenutku znamo šta kompanije rade s našim podacima. Svi podaci koje kompanija prikuplja ili već ima o nama, naši su, a ne njihovi, tako da ih možemo izbrisati kad god to želimo ili moramo učiniti.
Sve pod 16 godinama imaju ozbiljan problem s ovom uredbom, jer ni u jednom trenutku ne mogu jednostrano pristati na obradu svojih podataka, već će to morati učiniti pod nadzorom roditelja ili staratelja.
Još jedna novost ove nove uredbe je ta što ćemo napokon moći pročitati uvjete usluge bez potrebe da kliknemo na tisuću veza (kao što je to činio Facebook), osim što ne razumijemo ni polovinu njenih uslova. Uslovi usluge moraju prikazan na razumljiv i lako dostupan način.
Odjeljak posebno skreće pažnju ovom propisu, nalazimo ga u prenosivost: pravo subjekta podataka da primi lične podatke koji se odnose na njega, a koje je prethodno pružio u "uobičajenom i mašinski čitljivom formatu" i koji ima pravo da takve podatke prenese drugoj kontroli.