Nesumnjivo je bila jedna od planeta koja nam je, iz bilo kojeg razloga, najviše privukla pažnju Jupiter. Kao što ćete se sigurno sjećati i kako biste puno bolje upoznali koja je danas najveća planeta u cijelom Sunčevom sistemu u 2011. godini NASA lansirao sondu u svemir Junona, koji je na planetu stigao tek 2016. godine.
Nakon pet godina prelaska i putovanja više od 3.000 miliona kilometara napokon je sonda počela obavljati sav posao za koji je i predviđena. Avantura u kojoj smo, nakon toliko godina, mogli mnogo dublje razumjeti sve što planeta poput Jupitera može sakriti kako bi utvrdila svoje porijeklo, a posebno evoluciju koju je proživjela toliko hiljada godina.
Nakon više od dvije godine prikupljanja podataka, Juno nam nudi realniji pogled na Jupiter
Ulazeći u malo više detalja o misiji koja je povjerena Junoni, moramo naglasiti da je ona prije svega smještena u polarna orbita planete, koji je zauzvrat uronjen u nekoliko opasnih pojaseva zračenja koje planeta emituje. Uprkos tome, mora se priznati da je letjelica uspjela postići različite prekretnice koje su obilježile naše znanje o Jupiteru.
Među otkrićima koje je Juno učinila i koja su danas u javnom vlasništvu, treba napomenuti, na primjer, da je sonda odgovorna za otkrivanje postojanja ogromno magnetno polje, mnogo veći nego što smo mislili, ili ga omogućili preletjeti Veliku crvenu mrlju planete. Nakon toliko vremena NASA je upravo otkrila četiri nove istrage koje nam predstavljaju ranije neobjavljene detalje još uvijek nepoznate planete.
Zahvaljujući Junoni potvrđena je gustina Jupitera
Jedna od nepoznanica koja se najviše ticala svih naučnika bila je doslovno znati da li Unutrašnjost planete bila je dinamična koliko i njen spoljni deo. Kao što zasigurno znate, jedna od karakteristika najveće planete Sunčevog sistema je da se njegova površina sastoji od niza plinovitih traka koje izmjenjuju svijetlu i tamnu nijansu koje se kreću u suprotnim smjerovima brzinom koja može premašiti 100 metara u sekundi.
Pitanje je ovom prilikom znati šta se nalazi ispod ovih gasovitih opsega, odnosno šta se dešava unutar planete. Nakon mnogo mjeseci iscrpnih studija u kojima su se stručnjaci usredotočili na analizu gravitacijskog polja, atmosferskih tokova, unutarnjeg sastava i polarnih ciklona, čini se da je zaključeno da Jupiter je ogromna rotirajuća kugla čije su promjene u njegovom gravitacijskom polju posljedica činjenice da unutarnja gustina planete varira. Ova karakteristika može biti posljedica interakcije atmosferskih tokova koji prolaze njenom površinom i koji se također mijenjaju između različitih regija.
Ispod te plinovite vanjštine nalazi se tekuća unutrašnjost Jupitera
U drugom radu, NASA-ini istraživači radili su na tome da otkriju koliko su duboki ti zračni tokovi. Na osnovu otkrivenih rezultata, čini se da govorimo o a dubina od 3.000 kilometara, isto tamo gdje je smješteno približno 1% cjelokupne mase planete. Što su dublji ovi tokovi, to veću masu predstavljaju i imaju veći uticaj na gravitaciono polje planete. Ovo otkriće bilo je odgovorno za to što su istraživači mogli utvrditi dubinu na kojoj su se nalazile vazdušne struje, kao i opseg i oblik traka koje planeta predstavlja.
Konačno, posljednji rad koji je ugledao svjetlost govori nam o polarnim ciklonima, koji su u to vrijeme skrenuli pažnju znanstvenika zbog poligonalnih obrazaca koje su predstavili. Nakon obavljenog istraživanja, odgovorni za njegov razvoj ističu da se iza oblaka oblaka nalazi fluidna planeta sastavljena od gasovite spoljašnjosti sastavljene od vodonika i helija sa tečna unutrašnjost na vrlo visokoj temperaturi i pritisku.